Zalihe su dio kratkotrajne imovine, ali novac u njima nije dostupan za plaćanje obveza. Kad zalihe rastu brže od prihoda, obrtni kapital se pogoršava tiho i postupno.
Slučaj: građevinska tvrtka iz Varaždina
Miroslava Korenčan vodi obiteljsku tvrtku za ugradnju podnih obloga. Na skladištu drži materijal u vrijednosti 85.000 eura, od čega se 30% nije koristilo više od šest mjeseci. Kratkoročne obveze iznose 70.000 eura, a gotovinska pozicija svega 6.000 eura.
- Zalihe koje se sporo obrću povećavaju ciklus konverzije gotovine
- Novac vezan u materijalu ne može pokriti plaće ni dobavljače
- Omjer tekuće likvidnosti izgleda prihvatljivo, ali gotovinska likvidnost je kritična
Tržište rada kao kontekst odluke
Analiza tržišta rada: Kroničan nedostatak radne snage mijenja hrvatski biznis jer Miroslava ne može uvijek pronaći montera na tržištu. Zbog toga naručuje materijal unaprijed za projekte koji još nisu potvrđeni, što dodatno povećava zalihe.
Tri koraka koja su pomogla u analizi
- Razvrstavanje zaliha po starosti: što nije korišteno šest mjeseci, treba razmotriti za povrat ili rasprodaju
- Uvođenje narudžbi prema potvrđenim projektima, ne prema procjenama
- Tjedni pregled odnosa gotovine i dospjelih obveza
Miroslava je u četiri mjeseca smanjila vrijednost zaliha za 18.000 eura. Taj novac je iskoristila za podmirenje dobavljačkih dugova i poboljšanje poslovnih uvjeta.